hladno $a $rcem

Moje misli me nisu htjele iznevjeriti!

Ne, nisu ti htjele priznati sto su dugo krile.One su ipak moje saveznice!Ali...

Jos samo jedan korak i vjerujem da ce posustati...da ce me izdati...samo da ti kazu sto osjecam.

Ponekad samo sutimo...meni to ne smeta, ali srce mi se kida.

Tajne tvoju necu saznati...ne, nikada...i taj tvoj pogled pun nemira, pun zari....

Otkrij mi svoje misli...ne cuvaj ih ljubomorno samo za sebe.

Daj jednom ne budi sebican...iako mislis da ce me povrijediti, reci mi istinu...mozda je bolje prihvatim nego sto to mislis...

Znam...uvijek sam govorila ne postavljaj pitanja na koja ne zelis cuti odgovor!

Iskreno...pomalo se plasim tvog odgovora...ali ipak vise je zastrasujuca ova tisina koja nas je zarobila...zelim cuti tvoj glas...pa neka izgovori i njeno ime...samo zelim cuti tvoj glas!

Hladno je...blato je. Gusta kisa nosena studenim vjetrom obavija grad i stvara atmosferu jeze i drhtavice...sve zivo se sakriva negdje zaklanja za nesto, pokriva necim...a vjetar, kisa i studen vladaju nad tom prazninom kao ruzni pobjednici koji ne znaju sta bi sa svojom pobjedom. Osudjena sam da kroz mali prozor gledam nebo i zemlju, rad mojih cula je poremecen i zbrkan, svijest o meni zamracena. I sama osjecam da se gubim. Zaboravila sam kakva sam nekad bila, a sad sam nikakva. Osjecam da sam iznutra poharana . Ne mogu da zamislim sebi sliku kakva sam u sebi ni kako izgledam u ocima ljudi. Mogu i svisnuti  i umrijeti a nista i niko mi nece pomoci...u ovoj noci bez milosti.

Nedostajes mi!

Kao lanjski snijeg!

Kao dijetetu kazne! Isteknuto vrijeme na predavanju!

Poput bolesti...Oluja u sred ljeta...kise u predivnom suncanom danu!

Slomljenog nokta. Puknute stikle.

Mahmurluka. Probdjvenih noci. Glavobolje.

Kao sto bih voljela da palim sebi kozu cigaretom tako zelim i tebe. A nisam mazohista!

Kao *debelim ljudima* kolesterol. Zaljubljenom srcu prevara!

Voljela bih da te cujem bas kao i prodiku roditelja.

Zeljela bih da te vidim, al kad nema struje. Bez svijeca! U potpunom mraku! Da mi potrcis u zagrljaj i udaris svom snagom u zid!

Zaista mi falis u nocima kada ne mogu da se iskasljem od cigareta...voljela bih da si tu da te nerviram...znam da si ih uvijek naprosto *obozavao*....da ne mozes zaspati do jutarnjih sati!

Doista sam pozelila tvoje uvrede, one su mi povecavale samopouzdanje.

Stvarno, uvijek si govorio *tek kada me izgubis shvatit ces koliko sam ti znacio*!

E zaista mi nedostajes! Tesko meni!

Nocima ti ispovjedam svoje osjecaje kao svesteniku...dovoljne su rijeci *oprosti mi, zgrijesila sam*...osjetim tvoje srce kako divljacki kuca, jer znas da ti nisi glavni akter moje ispovesti...sram me bude pricati ti o njemu, o meni...o tome koliko me boli njegova nemilost...ali...shvati...tebe volim najvise...ne onako kako zelis *dok nas smrt ne rastavi*...volim te na neopisivo cist nacin...cuvam te u srcu vise od njega...ali on je ipak uvijek tu...bio,jeste i biti ce...ne zelim da ti srce kidam rijecima svojim...znam da te moje suze bole, vise nego mene...ali...oprosti mi opet sam zgrijesila!

Pomislim na tebe...tako rado i cesto...pozelim te kraj sebe...da me ucinis sretnom kako sam samo bila pored tebe...

A onda vidim te tu...u svom tvom sivilu, punom dima...punom magle...vidim neke sjene koje te kradu od mene...svojim crnim rukama sa zlobnom svojom dusom kradu te od mene...

Vristim i placem, jednako kao i kad si otisao...vristim...pokusavam ih otjerati svojim bolom...krik i samoj meni para usi...nestaje mi glasa...vucem te za ruku, vucem ka sebi...ne....sto to vidim...pa ti i sam otimas svoju ruku iz moje!

Zelis da ides sa zlobnicima, sa mojim protivnicima!

Ne mogu da vjerujem!Naprosto osjecam da se pocinjem gusiti u svojoj bezuvjetnoj ljubavi!

Ti odlazis sa njima!Kako izdajnicki i kukavicki me ostavljas!

Bas kao i na javi, tako me jednako ostavljas i u snu!

Koracam svojim zivotom, a koraci su mi veoma teski...kao da je put moje staze od ljepka i ne mogu da hodam. Svaki korak tezi od prvog, kao da tek ucim hodati.

Slike proslosti zarobljene u mom svijetu vidim na sve strane.Boze, mili Boze, ovo mora da je prokletstvo!

Zar me on i dalje prati u korak ? Zar mi ruku nije vec odavno pustio? Dusu oslobodio od svoje ljubavi?

Pomislilo srce spremno je da voli i zajedno sa tom pomislju probodose ga nove boli.

A mislilo je , jadno srce, da je sve nesrece svijeta osjetilo, da je svaku bol savladalo. Pomislilo, ludo moje srce, pomislilo da je neunistivo!

Gnjev i bol na tren zaboravilo, pa da ponovo zavoli se oslobodilo.

I dalje koracam stazom od ljepka i dalje vidim slike proslosti bolne. Ali sada uz stare slike dolaze i nove. Svaka nalik na prvu, svaka nalik na bol!

Za ime Bozije je li to prokletstvo ili sto?

Zatocena balerina u muzickoj kutiji!

Moj zivot u tvom zivotu!

Koraci moji lagani kao sapat, ne odjekuju tvojom dusom!

Moja ljubav ne dodiruje tvoju!

pozelis me...imas me...pozelim te...nestajes!

Tvoja zelja moja zapovjest...zaplesem samo kada ti osjetis zudnju za mnom.

Tvoje srce...nemirno i hladno...sledim se pri samoj pomisli na njega.

Kako sebicna dusa tvoja je...ne mari nimalo za moju...bez imalo srama...bez imalo straha od greske.

Pokusavam da te uhvatim...da te ucinim mojim!

Mojim?! Ne znam vise ni sto to znaci...Mi...gubi polako smisao...gubi polako smisao moja zelja za tobom, moja nada za nas dvoje...Ti...gubis smisao u mom zivotu!

znam da kupim mrvice ljubavi tvoje...znam da ih kupim, al su samo moje.

Svaki tvoj dodir bolesno upijam...kao da te nece biti vise tu...kao da ces nestati u sivilu.

Ljubomorno mirise tvoga tijela udisem...zelim da ih sacuvam samo za sebe...

Pogledom te pratim, ma gde da svratis...zelim vidjeti oci tvoje, zelim da poslednji put vidim sto nikada nece biti u potpunosti moje...

I kada nju zagrlis osjetim tvoju ruku na mome ramenu...kada nju poljubis osjetim tvoje usne kao nekada na mojima...

Sjecam se svakog momenta...i zato nastavljam da upijam svaki pogled tvoj, svaki dodir tvoj, svaki poljubac tvoj...cuvam ih duboku u sebi...

Voljela bih da su sjecanja poput bocice parfema...da ih zatvorim i samo kad te pozelim s vremena na vrijeme da je otvorim.

Boze,

Ne dopusti da srce moje ostane prazno, nego daj, posto od Tvoje volje sve ovisi, da uvijek zelim i da se nadam.

I da to sto zelim bude dobro i stvarno!

Da moja zelja ne bude isprazna.

Daj da predmet mojih zelja bude visi i ljepsi od mog zivota i da se dobroj nadi nikada ne iznevjerim zbog kratkih i varljivih ostvarenja koja zaklanjaju vidik i lazno obecavaju srecu!

Daj mi pravi put sa prolaznim padovima, a sa mirom i slavom na kraju.

I...daj mi mudrosti i hrabrosti kad mi serviras i iskusenja!

Ma kud isla i lutala ne daj na kraju da ostanem izvan Tvoje sveobimne harmonije, jer to svake sekunde...na svakom mjestu...svakim djelicem svog bica zelim!

Vracamo se ponovo istoj praznoj prici...svaka rijec na prethodnu lici!

Skrivas osjecaje duboko u sebi...a i ja ne smijem reci zapravo sto osjecam prema tebi!

Zavaras na tren moje srce ludo, da zavoli samo tebe i ne misli na nista drugo!

Pomislim *blagi Boze, mozda je to pravo*...da si ti zapravo ono sto zelim iskreno, stvarno!

U zagrljaju tvom smisao gubim lako...ne prepoznam ni samu sebe i padam tek tako!

Bojim se svojih, gladnih, misli koje samo zele tebe, jer me strah uhvati kad se ti ne sjetis mene!

Letim pored tebe, osjecam se snazno...ali nasa veza djeluje sve vise lazno!

Ne zelim te zarobiti, ne zelim te osloboditi, zelim te voljeti kako ja to znam!

Ne zelim da me zarobis, ne zelim da me oslobodis, zelim da me zavolis jer znam da ti to znas!

Hladni dodiri...poljubci isprani...dusa necista od svih grijeha...srce prokleto sa milion trnja na sebi....pogledi usmjereni svemu samo ne tebi...preko drugih gazi do svog cilja...grobna tisina u blizini mojoj...nesto prozborim tek da vidim da sam ziva...pozelim da me povrijedis da osjetim se kao ljudsko bice...zajedno sa suzama...sa krikom bola...sa ceznjom pokrivena...ljubavi zeljna...ah sve je to zemljska bol...zelim da je osjetim...da me proguta zivu...ovakvu kakva jesam...jer ja znam da volim...ja znam da patim...znam da ti budem dobra kao vila...zelim da shvatis!